Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštoga svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?
Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
"O kako si draga, koliko te ljubim!"