Ostajem bez daha gledajući rascvjetani kesten
u dvorištu moje bolnice,
dok blizu mene slušam otkucaje tvog srca
i vidim veliki bijeli cvijet kao od sladoleda.
Htio bih ti dati jedan poljubac
hladan baš kao kugla sladoleda,
ali moja strast je kao vremenska kap
mokrinom svojom samo za zaborav zna.
Dok bijeli kesten na povjetarcu treperi
to duša moja pod vjetrićem se skriva,
osjećam, da svaka tvoja riječ, koju izgovoriš
tiho kao i moj vjetrić po kestenu jezdi.
Pričaš mi o svojoj mati,
kojoj ljubav u srcu njenom bijaše kao golemi ati,
da svako jutro za vas djecu kupovala je vekne
mirisnog toplog kruha.
I ti si plakala dodirujući njeno lice,
dodirujući, zapravo, plavetnilo visokog neba
pod kojim i ovaj kesten bijeli
od života cijela samo spokoj treba.
http://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina/2017/02/1631984116/kesten.html
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
bglavac
edin.kecanovic
