Kažu da je smrt najsvjetliji dio života
al ne bi ja da svjetlosti toj se predam
neka sile se sliju i proliju svemirom
i neka pokažu svoju moć očima i srcima koji ih očekuju
neka ih vode stazama..
prostranstvima...neka postanu ono što sanjaju..
al ne bi ja da svjetlosti toj se predam
još uvijek umijem ostati začuđen jutrom
to mi je dovoljno ,da znam, ne treba daleko ići
al sa ljudima kao i sa majkama i očevima
biti što dalje,povremeno posjećivati..
tada ih se više voli
kad suviše sam blizu..muti mi se vid....
biti što dalje...da ih se istinski poželi
da se osjeti zagrljaj, stisak ruke, i poljubac
i onda opet otići što dalje..
bglavac
edin.kecanovic
