Kažu da je smrt najsvjetliji dio života

al ne bi ja da svjetlosti toj se predam

neka sile se sliju i proliju svemirom

i neka pokažu svoju moć očima i srcima koji ih očekuju

neka ih vode stazama..

prostranstvima...neka postanu ono što sanjaju..

 

al ne bi ja da svjetlosti toj se predam

 

još uvijek umijem ostati začuđen jutrom

to mi je dovoljno ,da znam,  ne treba daleko ići

al sa ljudima kao i sa majkama i očevima

biti što dalje,povremeno posjećivati..

tada ih se više voli

kad suviše sam blizu..muti mi se vid....

biti što dalje...da ih se istinski poželi

da se osjeti zagrljaj, stisak ruke, i poljubac

i onda opet otići što dalje..