zatvorila sam oči
i vidjela zidni sat
i kazaljke
što jedna k drugoj jure,
a zatim se spajaju…
više nisu pokazivale
ni minute
ni sate…
nečiji mi je topli dah
puhnuo u vrat
i čula sam neke
gotovo nečujne riječi
kako izgovaraju:
netko…
netko…
misli na te…
...i pjesma... za moju dušu... :)