Tiho kapi kiše ,ulaze u pjesmu moju
podamnom zemlja, ko da diše
ispirem promočenu dušu svoju
vjetar moje grane, na obzoru njiše
Tamo u daljini,nebom oblaci plove
sa zvonika, podne muklim zvonom zvoni
ljubav, me mojim imenom zove
dok u tišinu, mi duša roni
Na jastuku ostavljam snove
na vratima me kiša čeka
tražim horizonte neke,nove
put na mene, gleda izdaleka..