Kap laži, nudiš mi, kao kap slatkog vina, na ovom šarenoj maskaradi gdje sam ja, gutač vlastite vatre, a ti,neznanac kojem je maska srasla uz vlastito lice..

Tko je žena iza velova, koja se podaje, koja se predaje žuđenoj svili tvojih dlanova i čipkom svoje duše obavija svoj zdenac čistoga srca?

U meni su sve žene, koje žele uskrsnuti ,i pokidati vjekovne krinke nataloženih postojanja..U meni su svi odjeci nježnosti i jecaji radosti, koje ljubav nije mogla roditi..

U meni je sva istina koju želim skinuti sa oltara gdje leži pokrivena umjetnim cvijećem i brojnim poljupcima bez topline..

Ova maskarada je stvorena samo za tebe i mene, iako su pozivnice svima poslane..Kad te budem razodjenula do kraja, i skinula te sa pijedestala, gdje voliš biti, da li ćeš me i dalje voljeti?

Moja čežnja nadilazi tvoju želju..Ti se zadovoljavaš onom maskom koju ti predstavljam, onom prvom koju ćeš mi skinuti sa lica, a ja želim da pred tobom budem to što jesam..makar besramno obnažena, bez imalo ljepote koju maske tako dobro čuvaju..Ljepota će zablistati tek kada sve što nismo mi, poput ljuske spadne sa naših očiju...

I tek tada,svi će se istinski prepoznati i zavoljeti..

Od nas treba početi ljubav, a mi se skrivamo jedno od drugog, čekajući konačno kraj maskirnog bala..

Čekamo kraj, kad će minute poslije ponoći pretvoriti sve nas u ono što jesmo..

Zašto čekati druge ruke, druga srca da preobrazbu učine umjesto nas?

Darovani smo jedno drugom, i rađanje novog svijeta od nas počinje..

A ja sam i dalje gutač vlastite vatre, dok si ti neznanac, kojem je maska srasla uz vlastito lice...