iz moje 1. samostalne zbirke poezije
"Sjena duše":
Dok snovi, na koje moj život polaže pravo, žele uskoro proletjeti između trepavica i obojiti oči bojom svojih laganih prstiju, uspravljam još jedan atom gdje je uhodao poznati nemir i na kraju puta pokazujem ti kako klizi ledeni trag tvoje tišine.
Kao tišina, koja se u svojoj raskoši ugostila u mojoj sobi, osjećam da i te fine niti lakih snova polako obavijaju tijelo i znam, odvest će me na puteve pune mreža za moju malenkost postojanja.
Iako čujem u venama da krv malo divlje putuje, iza mirnog čela roj uskovitlanih misli polako se stišava i spremam se za nove puteve.
Tvoje riječi i dodir kao da su me odbacili u trajanje i postojanje gdje se osjećam poput ove baršunaste svibanjske noći – lagana od krhkih lanaca, koji me još uvijek drže za tebe.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php