Dok snovi, na koje moj život polaže pravo, žele uskoro proletjeti između trepavica i obojiti oči bojom svojih laganih prstiju, uspravljam još jedan atom u koji je uhodao poznati nemir i na kraju puta pokazujem ti kako klizi ledeni trag tvoje tišine.
Kao tišina koja se u svojoj raskoši ugostila u mojoj sobi osjećam da i te fine niti lakih snova polako obavijaju tijelo i znam ... odvest će me na puteve pune mreža za moju malenkost postojanja.
Iako čujem u venama kako krv malo divlje putuje, iza mirnog čela roj uskovitlanih misli polako se stišava i spremam se za nove puteve.
Tvoje riječi i dodir kao da su me odbacili u daleko trajanje i postojanje gdje se osjećam poput ove baršunaste srpanjske noći – lagana od krkih lanaca, koji me još uvijek drže za tebe.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)