Kao more
 u meni misli
valovi što obale oplakuju
svjetionik daleki na pučini
obasjava uspomene i ljude
koji su dušu mi dotakli

kao more..oseka i plima
osjećaji redom
proljeća…ljeta i zime
i krici galebova
nad površinom
što sjaji se i cakli

kao more
 sa svojim brodovima
i dalekim lukama
gdje koraci odzvanjaju
dotičem krajolike rukama
i puštam mreže da uranjaju

kao more
u koju rijeke utiču
slijevaju se potoci i brzaci
slažem u kapi priče
morske zvijezde..sunčane zrake

kao more
nepregledna bivam
zagledana u svoje dubine
zarobljeno nebo snivam
osamljene palme…i daljine

kao more
oplakujem kamenčiće
iz pijeska školjku izbacim
u biseru zasjajim
a onda se opet
ka pučini vratim

kao more
zanesu me oluje
nemiri preplave
a onda se stišam
zaspem sanjajuć
ptice i krajolike
rumene i plave