Kao slutnja… kao šutnja… kao neki izraz, kao neki odraz… kao nešto bijelo, što li je htjelo, kao praznina kleta i umor od ovog čudnog svijeta, na čistini je stala jedna sjena i sjetila se ah, pa još je žena, što je brža od najsporije rijeke i najsporija od najbrže zvijezde… I tako su nastali ovi čudni stihovi kao posljednje stvari što podsjećaju na međunebeske igre snova i stvarnosti… Još uvijek te želim u sebi sresti.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
557
OD 14.01.2018.PUTA