Pitam se kad će kraj

suzama, patnji, mukama?

Da li ću se ikada više nasmiješiti

i novim putem kroz život krenuti?

 

Nisam očekivala, niti znala,

da postoje ljudi

bez osjećaja.

Bez duše, srca, prozirni,

a ja od Boga stvorena

naivna,

mirne ćudi,

upravo na takvog sam naišla.

 

Uzeo mi je sve!

Materijalno i duhovno.

Čak i krv je prestala kolati

u venama.

Pri spomenu njegova imena

uvijek sam počela drhtati,

i sreća bi me cijelu obuzela.

 

Pa zašto? Nije mi jasno?

Zašto moram toliko patiti?

Kad sve sam mu htjela dati

i samo silnom ljubavlju uzvratiti?

 

Što život ide dalje

sve mi je jasnije.

Ne znam detalje

ali vidim

da on osjećaja nema,

niti srca, niti duše,

i da se svi moji snovi ruše

jer sam voljela čovjeka od kamena.

 

Napisano 1999. godine - N. Landeka