Kameni anđeo u parku prepunom šetača
Misli... osjećaji pokraj njega teku
Mnoštvo duša čineći malu nepresušnu rijeku
Na licu mu zamrznute kapi kiše
Što maloprije je pala
Jedna ga zraka sunca obasjala
On se smiješi...u kamenu živi
Da može pomilovao bi sva ta tužna lica
Ali samo je kamen od vremena sivi
Na kojeg ponekad sleti pokoja ptica
Dani i noći.. u neprekinutom nizu
Vijekovi kraj njega su prošli
U kamenu anđeo se smiješi
Želi da oživi.. nekog da utješi
Olovno vrijeme ne da mu da prodiše
Kamena krila u nebo bi da polete
Vjetar ga grli...ispiru kiše
Prolaznike gleda.. sa puno sjete
Kraj njega djevojčica je stala
Pričinilo joj se da začula je riječi
„zvijezda za tebe je pala
Ljubav sve boli izliječi“
irida
bglavac
