ova knjiga je posvećena mojoj Šuški,

mom malom cvjetiću

…u cvijetu ruže je spavala,

u mirisu jasmina se skrivala,

u mojoj duši se smijala

i u srcu nam je zauvijek ostala…

in memoriam Šuška

15.2.2002. – 26.11.2015.

 

 

 

napisano: 4.12.2015. u 22:15h

iz 9. poetsko-prozne zbirke

"KAMEN NIJE SAM"

Bijeli san prostire svoje magle iznad zelenih očiju mojih, koje su u tamnicama tuge beskrajno zaplovile čudnim snovima i zaustavile se pred oblikom anđela, kojeg je mudrac nacrtao u svom zagonetnom stihu.

Svjetlost male svijeće ne vjeruje u moje molitve, lelujavo me zavodi i putem snova odvodi u nepoznate staze između breza, koje spavaju ove hladne noći i zaboravljaju te stazice, kojima je jedna mala duša šetala.

Kamen nije sam, riječ se pretvara u bol, a čovjek se pita, otkud mu hrabrost, da iz gorke šifre ljudskog grča ne zna pročitati poruku iz davnina.

Ne, neću ovih dana ići pokraj bijele crkve, jer se molitva u srcu rađa i beskrajno se nada uslišenju od Glasa Božjega.

Neka je tako … svako vrijeme svoje nosi, svaka noć snove ne donosi, a kad ukrotim ove pramenove tuge, koji su se svili oko mene, znat ću da na nekom tihom mjestu čovjek nikad neće biti sam, jer sklopljeni savez između Neba i Zemlje ne raskida se tako lako.

 

ISBN broj:

978-953-8100-30-7