Kako su stvari svugdje iste!

Da je stanje stvari svugdje isto pokazuje I moj adelaidski slucaj sa susjedom sa moje desne strane. Adelaide je nekih 10 000 milja udaljen od Zagreba na drugom kraju svijeta, na drugoj hemisferi sa ljudima posve drugacijeg kulturnog I civilizacijskog dosega. Ova je zena prispjela u stan na broju 19 nakon smrti jednog jako dragog stanara toga stana Rogera Lenbyja koji je dugo bolovao od hernije I komplikacija izazvanih njome. Ja sam bio jako dobar sa Rogerom I Bog mi je svjedok da je nas odnos bio fer I odnos cistih racuna mada postoje nekoje price da sam ja bio neposten prema njemu. Jer nas odnos bijase unekoliko igra u kojoj oboje uzivasmo od ranog jutra oko 5 sati pa nadalje. Ja bih cesto posudivao novac od njega a onda bih mu ga dan kasnije vracao jer svagda bijase neka neprilika u kojoj bi se nasao a on bi mi pomagao I to ga je cinilo jako sretnim. A I mene. Na koncu odlucismo oboje da bi mozda bilo dobro da I zaradimo neki novac dodatno pa ja stanem nabavljati duhan za nas oboje preko crnog trzista duhana gdje cijena bijase nekoliko puta manja a I Bosanci su mi prodavali jeftinije. Roger je pusio 5 paucha fortnajt kao I ja sto je prilicno I veliki financijski izdatak jednom australijskom penzioneru. Dakle ja sam nabavljao duhan kod Bosanaca jer Bosanci kao I Jevreji vole sfercati samo jedni sfercaju duhan a drugi dijamante. Tako se zgodi da Roger ustedi poprilicno pa je sada imao prilike otici I u pub u kojem nije dugo bio, pa onda imase namjeru citav stan staviti u ramove australijskih ptica posebno papiga koje je skupljao gotovo citava zivota a I ja sam mu u tome jedared pomogao, pa je konacno ostvario I zapostavljene veze sa svojim bratom sa kojim je sada znao otici u restoran o svome trosku. Za uzvrat ja sam imao prijateljstvo I neke Rogerove tajne kao flip napitak pa jos neke dogadaje iz njegova zivota, drustvo- jer nisam vise bio sam pa konacno I smijeh kojim je Roger obilovao jer bijase covjek izuzetna humora. A konacno I redovitu postu koju je on svakodnevno skupljao iz mog postanskog sanducica kao I obaveze sa kantama smeca jer je Roger obavljao taj posao umjesto mene iako ja bijah mnogo mladi od njega. Medutim nakon nekoliko incidenata u pubu gdje Rogeru pozli vjerojatno od njegove bolesti I slabosti to on zavrsi nekoliko puta u bolnici. A I ja sam znao intervenirati jer je njemu u zadnje vrijeme bilo cesto jako lose. Konacno lijecnici otkriju da je Roger bolestan sa velikim karcinomima svugdje po tijelu, on dode na kemoterapiju, jako oslabi, nekoliko puta bude nanovo hospitaliziran I ja bih mu tada donosio duhan I konacno u hospiceu umre u svojim ranim sedamdesetim godinama. U te posljednje njegove dane ja sam izbjegavao susret sa njime kako bih ga postedio moje osobe jer sam smatrao da je sada potrebno da vise bude sam sa sobom. Nakon njegove smrti neki ljudi iz njegove porodice pokupe njegove stvari I sutke napuste Roma Grove, sve njegove albume maraka I pivskih naljepnica koji bijahu izuzetne vrijednosti a I neke takve naljepnice ja sam mu donio iz Hrvatske tako da je imao I primjerke sa jugoistoka Europe. Nakon izvjesnog vremena u taj stan pristigne jedna zena od koji sezdesetak godina koja prvo okupira backyard ali bijase silno nezadovoljna jer I ja bijah tamo a ona htjede uzivati u tom prostoru sama. Pa kako ja ustrajah to se ona konacno preseli u frontyard ali ostade taj prvotni animozitet koji kod nekijeh ljudi traje jako dugo. I u mome slucaju je isto. Ja imam naviku krasti voce I cesto idem u takozvanu kradu voca jer je to nacin na koji ja funkcioniram. Ali u nasem backyardu bijase nekoliko vocaka koje je Housing Trust predvidio za stanare koji su mahom starije dobi ali koji mogu da se sa vremena na vrijeme posluze tim vocem. Tako rastu stablo sljive, mandarine, stablo apricota I stablo narance. I ja bih u doba sazrijevanja brao te plodove pa tako brah I apricot bas u vrijeme dolaska te zene. Jer u nasem backyardu bijase veliko razgranato stablo apricota koje bijase zahvalno ljeti jer davase jako lijepu debelu hladovinu pa se covjek na ljetnim sparinama lijepo osjecao pod njom. A u jesen to bi stablo apricota bilo posve zuto, jarko zuto jer bi lisce toga stabla u jedan tren stalo zutiti a nekoliko dana kasnije citav bi nas bacyard bio zut od otpalog lisca. Znam da je Roger u svoje doba to znao skupljati svojim plasticnim grabljama I to sa velikim zadovoljstvom jer citav dojam zutog prekrivaca bijase nezaboravnim. Medutim je moja susjeda mislila drugacije pa kada je vidjela da ja berem sa toga stabla I da pripremam jam od apricota to je prvo zaprijetila da je to njeno stablo I da su plodovi njeni a onda kada je vidjela da od toga upozorenja nema vajde jer joj ja rekoh “fuck off” onda je nagovorila susjeda Armana, dala mu pilu I posjekla to stablo kao I mandarinku do nje. I dan danas otpad od toga pilenja lezi razasut po nasem backyardu. Eto vidite kako izmedu zagrebacke Ostrovicke I adelaidske Roma Grove I izmedu Radmile I moje adelaidske susjede ima malo razlike mada su udaljeni jedno od drugog ,kako rekoh, nekih 10 000 milja. zlatan gavrilovic kovac