Pjesme su moje, poput djece
svaka svoju ćud nosi
neka miriše kao cvijeće
druga mi brige donosi
Poneka se u snu, sama stvori
zajedno sa mnom diše
a onda, oči mi otvori
i sama sebe napiše
Druga se u bolima rađa
prevrće dugo,u mojoj duši
a onda zaplovi kao lađa
prepreke pred sobom ruši
Treća živi u slutnji
i iznenada iz mene izađe
napišem je u šutnji
jer sama, ona mene nađe
Ponekad,koju, čekam u nadi
ne znam ,da li ću je sresti
a onda dođe,pa me iznenadi
i moram je samo splesti
A onda ih puštam,da odlete
jer iz vječnosti,ih Ljubav zove
mašem im,sa puno sjete
sa oblacima ,dok one plove
irida
bglavac
