Za pomoć

Da volim te

Kad oštre strijele

Iz usta tvojih

Napadaše me

Mislila sam

Da ne voliš me…

Kad ljutnja i bijes

Boraše tvoje ćelo

Između očiju

Iz kojih sipaše

Neke čudne varnice

Mislila sam čak

Da mrziš me…

Kad napeto ćutanje

Razdvajaše i udaljavaše nas

Mislila sam

Kako je ovog “mračnog”

Teško voljeti…

 

 

Svašta sam

Pogrešno mislila

I čekala

Da desi se neko čudo

Promjena neka

Pa da dobijem

Za čim srce mi čezne

I postajala sam

Samovoljna

Na izgled samodovoljna

Prividno zadovoljna…

A onda odlučih

Sve ono ti dati

Što sama bih

Tako željela

Od tebe dobiti.

I počeh ti davati

Sebe potpuno

I bezuslovno

Sve najljepše što znadoh

I imadoh…

I gle čuda

Počeh da dobijam

I više

Mnogo više

Od željenog

Od tako dugo čekanog…

I odjednom vidjeh

Vidjeh tvoje srce

Vidjeh njegovu dobrotu

Njegovu blagost i ranjivost

Osjetljivost i osjećajnost

Srce kao moje…

I otkrih tvoju dušu

Dušu tužnog

I usamljenog dječaka

Meku, nježnu i posebnu

Dušu divnu, darovitu

Darodavnu

Vedru i plahovitu

Duhovitu i plemenitu

Dušu žednu ljubavi

Nježnosti i pažnje

Razumijevanja i podrške

Dušu kao svoju…

Tad pomislih i rekoh

O kako je lako

Kako te je lako

Voljeti

I u tebe

Zaljubljen biti