Ponekad se sve pričinjava kao dubok san

Kada duša utone u noć i zaboravi na dan

Rijeka tišine miluje sad obalu snova

Voda se prelijeva,isprepliću se slova.

 

Pjenušavi vali prostiru se iz daljine

Uhvaćenu svjetlost oteli su iz tišine

I raznose kroz noćno nebo krijesnica roj

Na buđenje zovu  kroz anđeoski poj.

 

Drveće je rasplelo svoje korjenaste kose

Prenoseći ka dubini sve životne kapi rose

Nektar ponuđeni, svakoj duši mio lijek

Treptaj jedan, udah dug,i  proletje jedan vijek.

 

Kako gore, tako dolje, zapis jedan kaže

Ljudska duša ne vjeruje, samu sebe laže

Kako dolje, tako gore, pakao il' raj

Gdje početak je priči, tu počiva i kraj.

 

Kraj bez završetka, bezgraničnost jedna

Vječnost kojoj moja kapljica je vrijedna

U kojoj se odražava svjetlost sa visina

Jednaka svoj tami neznanih dubina.

 

Ponekad se sve pričinjava kao dubok san

Kada duša utone u noć i zaboravi na dan

Rijeka tišine miluje sad obalu snova

Voda se prelijeva, isprepliću se slova.

 

http://safiris.blog.hr