Kako god,se vrtio kotač života,ja uvijek pružim ruku prema tvome odrazu,i vratim se,u smiraj bez kretanja,tražeći eho tvoga glasa..O,zatoči me konačno,na obali tvog oceana,gdje valovi neće moći obrisati tvoje tragove u pijesku..Ne mogu više postojati kao lutka od soli i rastapati se ponovo u vječnoj vodi bitka..Ti, Jedina, ne pitaj me više, znam li, tko sam,jer..Ja u tvojoj dubini vidim sve dubine postojanja, sve čiste odbljeske rađanja i svih umiranja..Zagrli me,ali onako,kao što val grli stijenu,preplavi je, i pusti, da se polako rastače u spoznaji vlastitog bitka..Zagrli me, ali ne kao maleni dvorac od pijeska, koji će nestati preplavljen valom,i zaboraviti čije ruke dječje ga nježnošću stvoriše..Zagrli me, i pusti da se sjećanja polako tope,da sve postane jedno jedino SADA..Ti si moja Tajna..Ja tek dio te Tajne, koji čezne za potpunim apsolutom svega kroz sve..Molim te...Zagrli me, i šuti..Neka Luna u tvojim očima dotakne sunce u mojoj kosi..Sutra neće postojati..A ni danas..Jučer je samo sjena istinske vječnosti..Budi samo tu i ne ostavljaj me..