U snijegu su mi ostali zameteni tragovi, prekrilo ih je proljeće novog doba.

Nisam spalila sve mostove iza sebe, a kroz šumu emocija što rastu oko mog doma lijepo se vidi bršljan tvojih ruku kako se obavija oko mene i odvodi me u davno zaboravljene svjetove.

Nakon divnih trenutaka u tami, zelene zavjese su lelujale od laganog noćnog lahora, dok su se usne zaklinjale na oltaru tvog pogleda, da samo za tebe znaju.

Jedan leptir će obletjeti ovaj globus i uginuti.

Kao da vidim taj let izdaleka, pratim ga i pružam mu ruku da prijeđe most koji stoji između mene i Neba.

Kasno ili rano saznajemo za darove što su nam bili pred vratima, a nitko ih nije uzeo.

Zašto leptir nije uzeo ponuđene darove? Nije ih prepoznao kao svoje.

Dok se Nebo naginje pokazujući naklonost i ovog popodneva, u nekom čudnom stanju moje misli dotiču tebe i pitam se, kako bi bilo da te nisam srela?

http://shadowofsoul.blog.hr

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php