Kada mi pokucaš na vrata
u mračnoj noći, u vjetrovitom danu,
možda ću se uplašti, možda neću otvoriti...
kada mi pokucaš na vrata
jednog sunčanog dana,
raširit ću prozore, polupati okna
da te pustim k sebi.
A hoće li znati duša moja
da li je Tvoj dolazak olujan bio
ili sunčevim zrakom praćen?
Prepoznati Te se bojim
u neželjenom liku,
Pa ipak, od jednoga ću znati da dolaziš Ti.
Dah će mi prestati,
srce će nekucati,
ruke otrnjeti
a biti ću živa kao nikada prije.