Svježina ranog´ jutra.
Ponegdje izmaglica.
Još usnuli mir kadkad
prekine,cvrkutom,
neka već budna ptica.
I zatim polako,
polako sunce izroni iza
brda i sve na tlu
u vodi i u zraku
poče da se budi,
da se mrda.
I zvuci postaše sve
jači i jači,svjetlo sasvim
odgurnu mrak,
i čarolija života
opet ispuni sve;
i tlo i vodu i zrak.
A,onda, zapjevaše
glasno ptice ,
cvijeće latice otvori,
potok jače zažubori
i dan novi zavjesu
potpuno otvori.
Sifi 12.07.09
Autor:Bruno Nikolic
CC SOME RIGHTS RESERVED