Kad želje oplakuju moje obale samoće

I o dalekim horizontima sanjam

pjesme u meni zriju kao voće

u prizore nepoznate uranjam

još me nisu nevjere dotakle

ni nespokoj nije u mene sjeo

samo je anđeo noći

san mi nježno raspleo

pa sad na pragu dana čekam

sunce da mi stihove uzbere

vjetar da ih u daljine odnese

na bijelom oblaku da dišu

kad proljeće u dušu uniđe

na ljubičice da stihovi mi zamirišu

Kad želje oplakuju moje obale samoće

zima me hladnim prstima dotiče

ali je sanjam vile i kule od stakla

kao svjetlost sunčeva

zora u meni sviće

vjetar i snovi...lišće na stazi

čežnje što ispiru kiše

anđeo čuvar na me pazi

u granama se njiše