Kad želje oplakuju moje obale samoće
I o dalekim horizontima sanjam
pjesme u meni zriju kao voće
u prizore nepoznate uranjam
još me nisu nevjere dotakle
ni nespokoj nije u mene sjeo
samo je anđeo noći
san mi nježno raspleo
pa sad na pragu dana čekam
sunce da mi stihove uzbere
vjetar da ih u daljine odnese
na bijelom oblaku da dišu
kad proljeće u dušu uniđe
na ljubičice da stihovi mi zamirišu
Kad želje oplakuju moje obale samoće
zima me hladnim prstima dotiče
ali je sanjam vile i kule od stakla
kao svjetlost sunčeva
zora u meni sviće
vjetar i snovi...lišće na stazi
čežnje što ispiru kiše
anđeo čuvar na me pazi
u granama se njiše
irida
bglavac
