Kad vjetar otvara prozore moje duše
i prolaznost na mene vreba
ja uzimam u ruku suhi list
iz njega prošlost u mene gleda
Tad osmjehnem se sjetno
stara se bol u meni javi
ali,vratim se snovima tiho
nebo nadmnom
još se plavi
I sunce kroz prozore uniđe
sjaj svoj u mene toči
jesen mi tihim koracima priđe
s neba gledaju me tvoje oči