U plamenom sutonu
leptiri traže svoje sjenke
u zelenim smirajima trave
crvene se makovi
dok se svjetlost sunčeva
toči u slapovima
na moje užareno čelo
u ljetne večeri,mirno izlijevam
čašu bola,i noći probdivene u slutnji
i taj biser u travi,razasut,izgubljen
zar nisu sve to lijepi trenutci mog života
što opominju,mene
vječnog sanjara
da još jedan dan umine
kao plavi san
što velikodušno dariva
a ja mu ne dadoh
ni mali dio sebe