Kad tvoje oči ne bi imale boju mjeseca
dana s glinom,s radom ili s vatrom
kad ne bi zatočenu čuvala okretnost uzduha
kad ne bi,kao što jesi,bila tjedan jantara
kad ne bi,kao što jesi,bila žuti trenutak
i u kome se jesen penje povijušama
da nisi još i hljeb koji mirisni mjesec
mijesi noseći svoje brašno nebom
o ljubljena,ne bih te volio!
U tvom zagrljaju grlim ono što postoji
i pijesak i vrijeme,i stablo kiše
i sve živi zato da bih ja živio
ne odlazeći daleko mogu da vidim sve
u tvom životu vidim sve ono što je živo