Kad stane vrijeme
i stihovi poteku
slap se slova slije
i nabuja u pjesmu-rijeku
na obali zapjevaju ptice
vjetar- putnik stihove zaplete
umivena zora dotakne mi lice
u redove zbije sve nemire i sjete
kad stane vrijeme
anđeli sklope bijela krila
kao štit nad mojom glavom
paperjasta kao svila
zora prikrade se
I krene mojim tragom
kad stane vrijeme
raspu se zvijezde
i ocrta mjesec na nebu svoj krug
misli u vječnost odjezde
duša ispuni svoj dug
kad stane vrijeme
zaplovim u mirne luke
i postajem dijete
što drži svemir cijeli
na dlanu jedne ruke
bglavac
irida
edin.kecanovic
