Duša mrtvog pjesnika zaustavila se i razasuta po svijetu prošaptala: "to nisi ti". Osjećam prazninu nakon svega. U bijelo obojeno propinju se misli, oblaci se nadvili nad noć, svijet je stao na pola puta i uzdahnuo od boli srca. Između neba i Zemlje više ne vlada mir. Brže od planinskih potoka završila sam tu priču. Brže od svjetlosti došla je noć i zaokružila jednu cjelinu u svoj mekani plašt. Kao srna na čistini, na meti lovaca …. stojim i promijenjenim očima gledam gustu šumu života gdje moram ući. Za uspomenu na proteklo razdoblje života, dižem čašu čiste vode i umivam slijepe oči, koje nisu vidjele, jer su se prepustile očima srca, a ono je taj put gadno pogriješilo.