Kad sebe nađem u vremenu,
koje prolazi u meni
i ostavlja tragove na licu
ne mogu, a da se ne upitam,
otkud mi toliko tuge u srcu?
Kad se nađem sama u noći
obavijena tamom,
toplom i tako poznatom
ne mogu, a da ne osjećam
da već koračam onom istom cestom.
Cestom prošlih života i sudbina
doživljenih ponovo i tisuću puta,
proživljenih bolno i lijepo,
ali i dalje iste greške
uporno radim slijepo.
/napisano: 1982./
(pjesme napisane od: 1969.-1999.)
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php