Kad se  osvrnem na djetinjstvo moje

kada  se s odmakom zagledam u daljine..

znam, da sam nekima i,tad bila čudna

jer tražila sam samoću.tražila sam suštine..

 

 

I tada me nosila mašta

u predjele izvan stvari i izvan ljudi

nisam mogla podnijeti svašta

osjećala sam da se u meni priroda budi

 

Voljela sam često sjediti u tišini

i gledati leptire na šarenom cvijetu

ležati među travom ,na zelenoj tratini

promatrati nebo ,i pticu u letu

 

Nepoznato me odnekud oduvijek zvalo

mamila me tajna sveg postojanja..

i tražila sam u svemu smisao

sluteći.vječnost i plava trajanja..

 

Ko da sam odnekud stigla u krivo vrijeme

ko da sam stigla na krivu  planetu

u meni.. nicalo je drukčije sjeme

ko da sam.. sama na ovome svijetu

 

I zanosila sam se ljepotom oko sebe

u meni su se pjesme tiho tkale

znalo me je u ushitu i srce da zebe

zagledana u zvijezde

koje su samo za mene sjale..

 

Nisu me mogla opčiniti lica

razgovori plitki, tračevi razni

meni su važniji bili oblaci bijeli

bubamara u travi ,proljeće kad kasni..

 

Zagnjurenu u knjige

znala me je tako i noć zateći

sluteći mirise i sjene daleke..

jedva sam nijema,pronalazila riječi..

 

Djetinjstvo moje,još se i sad plavi

sa balonima šarenim, nebom još letim

a onda se trgnem,znajuć da sam odrasla

iako se često.. djeteta u sebi sjetim..