Kad se nasluti pjesma
a još se nisu
 posložile riječi
tko može da je spriječi
da potekne
kao rijeka
 što se toku vraća
u vodi odsjaj sunca
ti dohvaćaš
 zapetljanu mrežu
na rubu bola
na rubu plača
sjećanja se odvežu
slutnja
ka zvijezdama korača
tad postrojiš riječi
kao olovne vojnike
 hvataš mjehuriće
sklapaš oblike
netko se neznan
 provuče
kroz stihove tvoje
 zamirišu cvjetovi
preplave te boje
 onda staneš
sav u čudu
smiren
 poput junaka u priči
osluškuješ tišinu
znaš da nije bilo zaludu
na nešto ipak
ta pjesma sliči
pohvatao si konce
u zadnjem trenu
mašte svilene niti
dok se pjesma
 sama sobom okiti
 a autor ostane
lik u vremenu
ptice nagrnu
sitno sjeme
prospu po putu
prosjak naiđe
da nahrani dušu
skrivenu svjetlost
ponese
zarobljenu
u svom skutu