KAD SAM S TOBOM

    Kad sam s tobom,

   i gledam te u oči,

   (na zelenom proplanku tvojih zjenica

    sunčev sjaj, rasut i žut)

    ne gledam te to ja...

   Ti gledaš

   neku davnu prošlu mene

   kao svjetlo zvijezde

  koja više ne postoji...

  u isto vrijeme sam s tobom,

  nesigurnom

  u neizrečenim riječima,

  i s tobom,

  u kojoj strah ne

  postoji,

  jer dodir duša,

  zaboravio je dodir tijela...

   Kad koračaš uz mene,

   ti si već u vremenu budućem

   zaustavila

   svoj korak

   i zagrlila me tišinom

  i svjetlošću svojom..

  Dimenzije duše,

  otkrivaju mi sva vrata gdje si ti,

  svojom dušom uronjena u mene,

  a ja ipak ostajem ovdje,

  u ovoj tvrdoj dimenziji sna

   iz kojeg te ne mogu probuditi,

  da u zrcalu duše moje

  svoju dušu prepoznaš...