Kad s mislima svojim svijetom letim
Ja samo, kao i ostali pjesnici,
provodim te beskrajne sate, dane
u nemoćnom sanjarenju
kod zamračenih prozora svijeta.
Kad s mislima svojim svijetom
letim,
bijah žedna zemlja
zadovoljena suzom
bijelog Anđela,
da je osjetih na sebi,
na vrućoj, pucketavoj
koži,
na otvorenim porama,
duboko unutra,
sve do uzburkane krvi.
Kad s mislima svojim svijetom
letim,
bijah sparna tama u oku vlažnom,
izgubljeni takt u bučnom
smijehu i glazbi
izgubljena svijeta.
Walter William Safar ©
bglavac
edin.kecanovic
