Kad progovoriš istinom
postaješ
osamljeni putnik na stazi
sve oluje i vjetrovi laži
protiv tebe se urote
ali ti znaš
da anđeo čuvar na tebe pazi
da skovao si malen štit
od same dobrote
kad progovoriš istinom
ponekad na ludu sličiš
ne razumiju te mnogi
ali ti u miru liježeš
na zelenu livadu
pod modru vedrinu
i okrajkom svog plašta
ljubav dotičeš…
osluškuješ …tišinu
kad progovoriš istinom
mačevi oko tebe izblijede
osmjesi se na usnama zalede
i spadnu maske sa lica
stvorio si nova krila
sanjaš o letu
slobodnih ptica
bglavac
edin.kecanovic
