Kad pjesnika više ne bude
Hoće li i ptice zaustavit' svoj pjev
Kukci tihi zuj u proljetnoj travi
Oko promatrača gledati kroz teleskopsku cijev
Vijoriti se uvojak na miloj dječjoj glavi.
Kad pjesnika ne bude više
Hoće li misao nestati kao potopljena Atlantida
Duga sa neba, svoj trag da obriše
Da li će postojati čulnost, osjetilo dodira i vida?
Može li ikada pristići to doba
Kad pjesnici više ne budu postojali
Možda je sve ovo tek generalna proba
Za sve one koji stihom Univerzum su obojali.
Kad pjesnika ne bude više?
Pjesma će i dalje Oceanom teći
Jer sve jednom stvoreno, pulsira, diše
I lako je bezriječjem energiju izreći.
Kad i otkucaj srca pjesmu sklada
I udisaj jedan o ljubavi piše
Bez ijednog slova...
Bez ijedne riječi...
bglavac
edin.kecanovic
