Svakog dana sunce zapada. Doći će
dan, od kojeg će se znati:
mene Vise nema.
Nece se ništa desiti, što nije bilo
za moga vijeka:
mornari će
ploviti morima, vjetrovi će hujati žalostivo
u granju, savijat će se dozrelo klasje k zemlji.
Voljet će se mladići i djevojke
kao što se prije njih
nikada nije volio nitko.
Ujesen, kad voće dozrijeva, kad se beru
plodovi, prolazit će njih dvoje
Alejom ispred sveučilista;
zatim će
šetati pod kestenima na Griču
držeći se za ruke, dugo, dugo,
kao što se prije njih nitko
nije držao nikada.
Oni će sjesti na klupu, starinsku i spaziti oboje:
na njima leži srebro mjesečine
kako je negda počivalo na tebi
i meni, u doba mlade ljubavi. Prije neg se poljube, djevojka će šapnuti sjajnom mjesecu:
Sanjam li
ili čitam pjesnika,
koji je pjevao o mojoj ljubavi?
bglavac
edin.kecanovic
