Kad livade  pozlate

sunčane tople strune

 bijeli  labudi se vrate

u ponoćnom sjaju lune

i cijelu zemlju prekriju

bjelinom svojih krila

a u šumi podno planine

pjev možeš čuti gorskih vila

ispod lišća patuljci pletu

paukovu  srebrnu mrežu

a umorni kosci

u hlad pod hrast liježu

 rasuto cvijeće bagrema

vjetar nosi u daljine

blaga kiša proljetna sipi sa visine

na pupoljke ruža bijeli leptiri slijeću

a lastavice s juga na put ka nama kreću

ozarena lica majka ljubi dijete

što potešku torbu u školu nosi

nemir obuzme sanjare i poete

pa se dive bubamari u jutarnjoj rosi

i probuđenom malom cvijetu

što ljepotom u travi prkosi