Kad imaš vezu pri zemaljskom vrhu

Čini se kao ,sve je baš lako,

Možda ispunjavaš i životnu svrhu

Ispravno je priupitati se:da li je baš tako?

 

Sva vrata otvaraju se ,jer novaca imaš,

Ne čekaš u redu niti za kruh

Jedva te sustižu, a ti se sav klimaš,

Od takovoga posla nećeš dobit bruh.

 

Ne usudi se nitko namjerno te stići

A kamoli pred tebe stavit znak STOP!

Iz tvoga gnijezda svi su kao izgladnjeli ptići

Na slamku krv im piješ kao šumski klop.

 

Putuješ po putu, kliziš k'o na ledu,

Prepreke ne postoje, ne u tvome svijetu.

Drugi su na dvopeku, ti kupaš se u medu,

Kao bumbar uživaš na umjetnome cvijetu.

 

Ali jednog dana, bolest te dohvaća,

Kralježnicu sagiba, sve bliže si dnu,

Da li duša tvoja, u tom trenu shvaća,

Plutao si omamljen u zamišljenom snu.

 

Tad ne vrijedi veza pri zemaljskome vrhu

I čini se da  ništa više nije lako

Propustio si ispuniti  i životnu svrhu

I sa početnoga mjesta nisi se ni mak'o.

 

Sve je u životu sloboda izbora

Putanju odabiremo unutarnjom  vagom

Osamljen, prebroditi ćeš bezbrojna mora,

Al' osnažen i ojačan unutarnjom snagom.

 

 

http://safiris.blog