Kad crvi dođu po svoje,
hrana im biće tijelo, moje i tvoje.
Sve napokon sjeda na svoje mjesto,
smrt čeka svakoga, ponavljam često.
Duša će Bogu, a zemlji tijelo,
u tome je mudrost i znanje cijelo.
I oni bogati i oni što ni kruha dovoljno ne imadoše,
na istom mjestu, na kraju, se nađoše.
Ostaviće čovjek porodicu i imanje,
svi ćemo tamo, kakvo god da nam je stanje.
Kolibu svoju, napustiće siromašni, a i car svoje blago,
Pravedno je to, i ...to mi je drago.
bglavac
irida
