Kad bih bila pjesnik
O čemu bih pisala
Što bi me inspiriralo
Dajem si šansu
Papir je tu,olovka je tu
Neću ništa misliti
Hoću uloviti osjećaj
Vruće mi je,nije mi ugodno na klupi
Noge su mi umorne
Krici oko mene,
Djece koja se igraju
Paraju mi uši
Čekam autobus
Koji će stići za dvadesetak minuta
Odradila sam radni dan
Od sada sam na godišnjem
Slobodna sam
Nema više dizanja kad zazvoni sat
Nema rokova,moranja
Osjećam slobodu u svim svojim porama
Osjećaj olakšanja me obuzima
Nema pravila,nema pametovanja
Nema grešaka
Slobodna sam kao ovaj vjetrić
Što mi se igra kosom
Hoću napisati pjesmu
No ništa ne dolazi
Ima li u meni nešto što hoće van?
Ili je sve samo praznina?
U meni se ne događa ništa
Sve što se događa
Van mene se događa
Ja samo to upijam
Upijam osjećaje ljudi oko sebe
Oni se nastanjuju u meni
Ja onda mislim da sam to ja
Bez ljudi na pustom otoku
Bila bih samo tišina
Puštala bi vjetru da me ljuljuška
Suncu da me miluje
Vodi da me mazi
Bila bih stijena,voda,nebo
Sunčeva zraka
Topli pijesak
Kiša ljetna ili olujna
Ja nisam ona koja jesam
Sastavljena sam od svih ljudi oko mene
U mene se slijevanju sve energije
Ja sam lijevak u koji se sve ulijeva
Zato u meni nastaju tajfuni
Pušu jaki vjetrovi
Koji se međusobno sukobljavaju
Da nema njih u meni bi bila tišina
Ja nisam oni,oni nisu ja
Ja sam mir u dubini
Dubina mora
Uranjam u te dubine
Brčkam se u njima
Tu sam doma
Tu je moja sloboda
Ne smeta me mrak ni praznina
Osjećam se kao riba u vodi
Ponekad se u oko mene boje mijenjaju
Od crne nastaje ljubičasta
Pa plava,zelena
Čekam svijetlo
Vidim ga
Probija se zlatna zraka sunca
čekam da me osvijetli cijelu
Obasjava me
Kupam se u svijetlu
Ono obnavlja svaku moju stanicu
Daje mi život