Kad anđeli zažmire
prikradeš mi se
i ospeš trenutak
u tisuće sati
tad vrijeme staje
ospu se i zvijezde
a misli moje
ka Tebi odjezde
kad anđeli zažmire
rasutih  zlatnih kosa
širom otvorim oči
Blagoslov
na me… kao rosa

poput slapa
poput tihe čežnje
Ti koračaš
ovjenčan laticama ruža
nestaju daljine
u plavetnilu neba
Tvoja se ruka
ka mojoj pruža
kad zažmire anđeli
umorni i sneni
i duše umrlih
dotaknu slutnje
u suton
 ja zastanem uz  Tebe
puna šutnje
ta dovoljno  je biti
jedan Tvoj mali djelić
zrnce u pustinji želja
sa Tobom sniti
život od tuge i veselja

kad zažmire anđeli
skriti ću plamen duše
u haljine njihove meke
vođena srcem
u meni zatitrat će…jeke
ugaslih ljubavi
davnih ljubavnika
i skrovitih zagrljaja
 kraj rijeke
i poletjet će lišće
nošeno vjetrom strasti

kad anđeli zažmire
dugu sa neba
 ću ukrasti
pa neka zasjajim
neka zablistam
barem kratko
Ti ćeš doći
i osmjehnut mi se
onako… slatko…

kad anđeli zažmire
nestat će i tama
sa njom …umorna mi sjena
ispraćat ću bijele leptire
onkraj snova… onkraj vremena