SVJETLOST sunca, mjeseca i zvijezda jasno blista -  

Buja ljubavni pjev, a vrijeme otkucava ritam ljubavnog odvajanja.

Noć i dan, zbor glazbom ispunjava nebesa; te Kabir reče: „Voljena moja treperi poput sijevanja munje diljem neba.“

 

Znaš li kako trenuci izvode štovanja svoja?

 

Lelujajući nizovima svjetiljaka, svemir u obožavanju pjeva noću i danju,

Tamo se nalazi skrivena zastava i tajni baldahin;

Čuje se zvuk nevidljivih zvona.

 

Kabir reče: „Tamo obožavanje nikad ne zamire; tamo Gospodar Svemira na prijestolju svojemu zasijeda.“

Cjeli svijet svoja djela vrši i pogreške čini – ali rijetki Obožavatelji znaju Voljenog.

Pobožni će tragalac u srcu pomiješati dvostrukost struje ljubavi i razdvajanja, nalik proživanju struja Gangesa i Đumne;

U njegovom srcu sveta voda protječe dan i noć; tako se ciklusi rađanja i smrti privode kraju.

 

Sagledaj krasotu što počiva u Vrhovnoj duši! Onaj koji pripremi sebe, uživa u njoj.

Vezan sponama ljubavi leluja se Ocean radosti; a moćni se zvuk u pjesmu rastvara.

Pogledaj, kakav li se lotos tamo rascvjetao! I Kabir reče:

„Pčela mojega srca ispija njegov nektar.“

Kako li je prekrasan taj lotos koji cvjeta u srcu vrtložnog kotača svemira! Tek poneka čista duša poznaje njegovu istinsku slast.

Glazba ga cijelog okružuje, stoga tamo srce sudjeluje u sreći beskrajnog Mora.

Kabir reče: „Utoni u taj ocean miline; time dopustivši da otprhnu sve pogreške života i smrti.“

 

Promotri kako se žeđ pet osjetila tamo gasi! I tri obličja patnje iščezavaju!

Kabir reče: „Ovako izgleda igra Nedohvatnog – gledaj unutra, i uoči u sebi sjaj mjesečevih zraka Skrivenog.“

Tamo se strmoglavljuje ritmično udaranje života i smrti –

Zanos pršti, a svekoliki je prostor okupan svjetlom.

Tamo se čuje Nezačeta glazba; to je muzika ljubavi triju svjetova.

Tamo milijuni svjetiljaka, sunaca i mjeseca plamte;

Tamo bubanj grmi a udvarač se plešući njiše.

Tamo ljubavne pjesme odjekuju i svjetlost se pljuskom slijeva;

A posvećeni je upoznat s okusom rajskog nektara.

Promotri život i smrt; nema tu razlike,

Lijeva i desna ruka su jedno te isto.

Kabir reče: „Tamo ni mudrac ne zbori; jer se ova istina ne može pronaći u Vedama ili u knjigama.“

 

Postavih svoje sjedalo na Samouravnoteženom,

Ispijah iz Pehara Neobjašnjivog,

Pronađoh ključ Zagonetki,

Dosegnuh korijen Jedinstva.

Putujući bez staze, stigoh do Zemlje bez Žalosti – s lakoćom se milost velikog Gospoda spustila na mene.

Pjevali su o Njemu beskrajnom i nedohvatnom – no ja Ga u svojim meditacijama vidjeh bez promatranja.

Ovo je uistinu Zemlja bez Žalosti, i nitko ne zna put koji tamo vodi –

Samo je onaj na stazi nesumnjivo prevladao svu tugu.

Predivna je ta zemlja odmora, koju nikakve zasluge ne mogu pridobiti;

Mudar je onaj koji je vidi, mudar je onaj koji o njoj pjeva.

To je Krajnja Riječ; ali, može li itko izraziti njezin čudesni okus?

Onaj koji je jednom doživi, taj zna kakvu radost može ponuditi.

Kabir reče: „Znajući je, neuki čovjek postaje mudar, a mudrac utihne bez riječi,

Posvećeni je sasvim opijen,

Njegova mudrost i njegovo odvajanje postadoše savršeni;

On pije iz pehara udisanja i izdisanja ljubavi.“

 

Tamo je cjelokupno nebo ispunjeno zvucima, i sva je glazba satkana bez prstiju i žica;

Tamo igra užitka i boli ne zamire.

Kabir reče: „Ako povežeš djelove svojeg života u Oceanu Bivanja, pronaći ćeš ga u Vrhovnoj Zemlji Blaženstva.“

Kakvo ludilo ekstaze tamo vlada! Posvećeni istiskuje i ispija bit sati – on postoji u Brahminom životu.

Govorim istinu, jer sam je za života prihvatio; vezan sam uz nju, odbacio sam sav lažni sjaj.

Kabir reče: „Time je posvećeni oslobođen straha; time su ga napustile sve pogreške života i smrti.“

 

Spoznah u vlastitom tijelu igru svemira; izbjegoh pogreške s ovoga svijeta.

Unutra i izvana postadoše poput istog neba, Beskonačno i Konačno se sjediniše – opijen sam prizorom Svega!

Ovo Tvoje svjetlo ispunjava svemir – svjetlost ljubavi koja plamti na plitici znanja.

Kabir reče: „Tamo ne može prodrijeti greška, i više se ne sukobljavaju život i smrt.“

 

KABIR