Na koju ćeš obalu stići, o srce moje? Nema putnika pred tobom, nema ceste -

Gdje je kretanje, gdje počinak, na toj obali?

Nema tamo vode; nema lađe, ni lađar nije tamo;

Nema čak ni konopca za tegljenje broda, ni čovjeka koji bi ga vukao.

Nema zemlje, ni neba, nema vremena, ničeg tamo nema – nema obale kao ni gaza!

Tamo, tamo nema ni tijela ni uma; gdje je, dakle, mjesto koje će utažiti žeđ duše? Ništa u toj praznini pronaći nećeš.

Budi snažan, i uđi u svoje tijelo – jer tamo je tvoje uporište pouzdano. Pomno ga prouči, o srce moje! Ne idi drugdje.

Kabir reče: “Ukloni svoje zamišljaje, i budi postojan u onome što jesi.”