Osjećaj neki me prožeo danas

Ni tuge, ni sreće neke....

Baš nekako  čudan

Još sve je tiho i sneno bilo

A ja se zapitah što mi donosi  dan ovaj

Dok budna ležim i čekam svanuće.

 

Poželih još časak odsanjati snove

One što snivam odavno......

Ali mi neko pozvoni na vrata

I ja se nađem, sa licem u lice

Sa predivnim, sunčanim jutrom....

 

Zar još spavaš, kad sve je odavno budno?

Pita me vjetar što me na tren zapuhne

Jesi li umila danas već  lice?

Upita me travka i propupala grana  stabla

Osveži se ovdje u vrtu, među proljetnim  cvijećem

Kapima  kiše koje su noćas pale dok ti si još spavala duboko.

 

Smiješi se jaglac, visibaba podigla kratko glavu

U kutu , kraj ograde stare

Zamirišu latice  male ljubičice

Zapjevala ptica na grani....

O Bože, kakav je samo osvanuo dan!

Što čekam još?

Sve ono što me okružuje vrijedno je da ga pozdravim!