Bez jutarnje dubine i bez snova s mrežama punima noćnog ulova izronila sam na površinu ovog dana, dok me cijelo vrijeme milovalo tvoje lice, spremljeno negdje u samo onom tvom kutku mog srca.
U snu nisam prepoznala mirne linije na mom dlanu, nisam sanjala ....
Bio si ispunjen u cijeloj jednoj vremenskoj zoni, u potpunosti iznutra i niti na tren nisi mi dao da se pustim zaboravu.
Ništa nisam zaboravila... sve mile riječi, sve boje, sve preskočene ritmove srca, sve tragove u svojim dubinama.
Gledam nas, onakve kakvi smo se ljubili ...
Tragovi nam se pojavljuju i tko će stati uz tebe, znat će da si sastavni dio nečije sudbine i bitna čestica ovog Svemira za postojanje te sudbine.
Zvjezdane kapi između dva otkucaja srca rasule su plavi noćni baršun što me pokrio i doveo do ovog trenutka u kojem živi jedan osmijeh i u kojem kroz koprenu žutih sunčanih zraka ne odlijeću vilinske suze između trepavica.
Osmijeh je na usnama i svatko se smiješi tko me vidi.
Zalutala sam u tvoju dimenziju postojanja.
Zbog toga se smiješim.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše", 2003.-2011.
ISBN 978-953-7673-60-4