Jutro na pragu
sunčeva svjetlost
rastjeruje snove
a misli poput jata
bijelih oblaka
nebom u daljinu plove
otrgnuta sjećanja duše
kao baloni
na vjetru lete
odlaze visoko…
moje tuge i sjete
blijeda sjena
na uho
mi nešto govori
ne slušam je…
u meni ljubav gori
jutro na pragu
raspliće dan
nadu nosi
miriše mi san
blagoslov rosi…
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
793
OD 14.01.2018.PUTA