Spokoj i radost, skidam sa mekog zida od plavih oblaka..

Mirujem među silnim olujnim valovima oko mene,

jer ja sam zrnce pijeska, koje će more ponijeti, prvo u dubinu,

a onda prenijeti na obalu..

Možda ću nekome biti uljez u sedefu, u dubinama će netko zbog mene možda suzama biser rađati..

Na obali, neko dijete će kulu od mene i mojih snova sagraditi, pa na obali ostaviti..

Plima će me rastočiti, vratiti moru, a ja ću osekom porinuti školjku u nečije ruke, koje će biser bijeli, bolom sačinjen, na srce privinuti..

I tisuće krila leptirovih, pratit će zagrljaj dvije duše

do nekih bespuća,

gdje cvijet ne pozna trnje..

Sakrit ćemo se

u nekom blagoslovnom trenutku

u nekoj mekoj kolibi od riječi

koje samo vjernost ljube..