Iznad grada – nebo boje čelika, ispod nogu smrznuta duša Zemlje. Ispod trepavica nemirni mir što oduvijek zauzima posebno mjesto u eklipsi Mjeseca nad Suncem. Ušetala sam u ovo ludo jutro sa posebnim osjećajem bezizlaznosti iz doline Vječnosti. Što li se nalazi iza mog odraza u zrcalu, kakav je to svijet što plovi tim tamnim beskrajem? Zove li me čudan glas one starice iz tame što me stalno zaziva u snovima? Dolazi li sve to iz prostora nepoznatog mojoj duši, iz čudne mašte i još čudnijih snova? Ne znam. Polako pokušavam dokučiti pozitivne smjernice ovog čudnog dana koji me dočekao negostoljubivim presijecanjem hladnog daha.

 http://shadowofsoul.blog.hr/