Iz podsvijesti su dopuzale priče o sudbini što određuje sve puteve, staze, pravce kretanja, otkucaje srca.

Oči pamte tvoje konture iz kojih si izašao obavijen aurom... neznalica i putnik, skitnica i mistik.

Osvanulo je jutro boje ruže, na nebu se pali prvi oganj žutog diska, a blijede zvijezde tonu u nemirne snove.

Ovaj dan, proziran i treperav, svojim dahom, suhim od buđenja, zaustavlja na tren tlocrt mojih misli što rotiraju nepromijenjenom brzinom i pravcima kretanja prema trebi.

Nebo se naklonilo i pokazalo mi da je vrijeme sitnih duša još uvijek prisutno i da se ipak mogu prepoznati prave stvari u pravom trenutku.

Naučila sam biti nepristupačna, naučila sam biti zatvorena.

Malo od ovog života se pokazuje kao dobro, lijepo, stvarno.

U plavom plamenu tvojih očiju ogleda se moja sjena i u ovom jutru boje ruže – kao na morskom dnu – čuva svoje dubine i miruje satima uz izgubljene tragove.

Ove spoznaje spremit ću kao adute za dobro proveden dan.

 

(iz moje 2. samostalne zbirke poezije "Sjena duše'')

 

 http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24285