napisano 04.04.2005. u 7:12h, na weblogu portala iskrica,

iz 1. zbirke "Sjena duše"

 

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=49189

 

 

Iz podsvijesti su dopuzale priče o sudbini što određuje sve puteve, staze, pravce kretanja, otkucaje srca.

Oči pamte tvoje konture otkud si izašao obavijen aurom... neznalica i putnik, skitnica i mistik.

Osvanulo je jutro boje ruže, na nebu se pali prva vatra žutog diska, a blijede zvijezde tonu u nemirne snove.

Ovaj dan, proziran i treperav, svojim dahom, suhim od buđenja, zaustavlja na tren tlocrt mojih misli što rotiraju nepromijenjenom brzinom i pravcima kretanja prema tebi.

Nebo se naklonilo i pokazalo mi, da je vrijeme sitnih duša još uvijek prisutno i da se ipak mogu prepoznati prave stvari u pravom trenutku.

Naučila sam biti nepristupačna, naučila sam biti zatvorena.

Malo od ovog života se pokazuje kao dobro, lijepo, stvarno.

U plavom plamenu tvojih očiju ogleda se moja sjena i u ovom jutru boje ruže – kao pradavna amphora na morskom dnu – čuva svoje dubine i miruje satima uz izgubljene tragove.

Ove spoznaje spremit ću kao adute za dobro proveden dan.

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php