Kroz otvoreni prozor čuje se cvrkut ptica
moji plavi san u prikrajku sobe drijema
u magli sjećanja gube se draga lica
vani se novi dan nasmijan sprema
Otvorit ću svoje srce,kao što se otvaraju vrata
prigrliti svoj dan kao novi
okititi se kolajnom od sunčanog zlata
i duša će mi jutrom poput lađe da zaplovi
U zakutku duše još uzdižu se zidine noći
na vjetru sna još zastave bijele vijore
ćutim kako se java među dlanove toči
i ziba se jedno ustalasano more
Moja sjena na mene negdje još čeka
prošlost mi uzalud snove krade
zove me budućnost,kao daleka jeka
ja joj se smiješim,puna nove nade
bglavac
irida
edin.kecanovic
